Koncert njujorškog pijanističkig dua Stephanie & Saar publika je s nestrpljenjem očekivala. I drugi dan SCMF-a dvorana Doma Oružanih snaga BiH je bila do posljednjeg mjesta ispunjena ljubiteljima muzičke umjetnosti.
Piše: Alisa Sokolović, Muzička akademija u Sarajevu
Sinoćnji nastup Stephanie & Saar je još jednom prizvao epitete elegantnog i inovativnog performansa koji ih prate kroz njihovu karijeru. Na programu su se našla djela Debussya, Oliviera Messiaena, Georgea Crumba, Davida Crumba i Johna Adamsa. Tretirajući svoj repertoar poput kustosa savremene umjetnosti, problematiziranja novih klaviriskih zvučnosti kroz prizmu djela kompozitora sasvim različitih karaktera, kompozicionih i stilskih identiteta, izvedbe Dua su ponajbolje prezentirale moto ovogodišnjeg SCMF-a „Out of the box“-mišljenja izvan kalupa.
Stephanie & Saar su svoju izvedbu započeli kompozicijom Prélude à l’Après-midi d’un faune (1891-1894) [Preludij za ‘Poslijepodne jednog fauna’ (1891-1894)] Claudea Debussya, isprva djelo namijenjeno orkestarskom izvođenju, koje je autor 1895. godine preradio i za izvođenje na dva klavira. Osebujni kolorit ove kompozicije u originalnom zapisu su sinoć Stephanie & Saar prenijeli u zvučnu stvarnost, unatoč tome što je orkestar reduciran na samo dva instrumenta.
Stephanie Ho svojim precizno izvedenim, impresionistički lepršavim i mekim pasažima, a Saar Ahuvia decentnom pratnjom. Nakon Debussya, uslijedio je i Visions de l’Amen (1943) [Vizije Amena] Oliviera Messiaena, stav Amen des anges, des saints, du chant des oiseaux, koje je Stephanie Ho i publici predstavila kao djelo asketskog, mističnog i apstraktnog karaktera, koje je duo opredmetio tehnički preciznom i nepatetčnom izvedbom koja odgovara Messiaenovom misticzmu.
Uslijedila je izvedba remek-djela savremenog američkog kompozitora Georgea Crumba Makrokosmos IV (Celestial Mechanics) (1979) [Makrokosmos IV (Nebeska mehanika)], koje je ujedno i izvođačko remek-djelo jer zahtijeva od izvođača primjenu takozvanih “proširenih” tehnika, sviranje po žizama klavira, udaranje po rezonatoru, umetanje različitih objekata. Nakon ovacije publike, u drugom dijelu koncerta pokazana su djela koja su imala usmjerenje ka postromantičkoj, minimalističkoj i jazz praksi: Fantasia de Tres Mundos (2014) [Fantazija tri svijeta (2014)] Martina Bejerana, kao hibrid jazza,a fro-kubanske tradicije i postimpresionizma; The Whisperer (1999) [Šaptač (1999)] Davida Crumba, u maniru neoromantizma; i spektakluarni Hallelujah Junction (1996) Johna Adamsa koje je publiku ostavilo bez daha, kao rijetki primjer viruoznog minimalizma koje mali broj pijanista može da iznese.
Koncert Stephanie&Saar bio je pravi festivalski program koji je na sarajevsku koncertnu scenu unio inovacije, nova djela i nove pristupe muzičkom mišljenju, kao jedinstvena prilika za publiku da postanu dijelom najsavremenijih struja u aktuelnoj izvođačkoj pijanističkoj praksi na na nivou njenih svjetskih vrhunaca. “Out of the Box” ovdje se opredmetio u svome idealnom izdanju. Bravo Stephanie&Saar!
Radiosarajevo.ba